Susret je započeo u 17h, a molitvu je vodio p. Niko Bilić. Vođeni starom izrekom „tko pjeva dva puta moli“ ukazujemo kako je onda i ta uvodna molitva imala takvog odjeka u Gospodinovim ušima. U ovom članku donosimo najprije govor p. Provincijala, a potom i govor p. Generala isusovcima u HPDI, te izvješće iz dijela susreta unutar kojeg je p. General odgovarao na postavljena pitanja.
Na samom početku konferencije, neposredno nakon uvodne molitve, p. Dalibor Renić predstavio je p. Artura Sosu, te ga okarakterizirao kao velikog utopista, jer je jednom prilikom tražio od novinara da izvješćuju sa ljubavlju, a to je karakteristika upravo velikih utopista. S obzirom da je u ovo doba u Hrvatskoj u tijeku duhovno buđenje, interes mladih za upoznavanje vjere i duhovnog života je nešto što ib valjalo zamijetiti, nešto čemu bi trebalo posvetiti veliku pažnju. Mnogi vjernici žele produbiti svoj duhovni život, no uz to se ne smije zanemariti ni njihova potreba za duhovnim iscjeljenjem od trauma svog doba. To je područje na koje želimo i možemo djelovati. S obzirom na pomladak HPDI po prvi put nakon nekoliko desetljeća nemamo novaka u prvoj godini novicijata, istaknuo je p. Dalibor. No, unatoč tomu, zahvalni smo za puno toga: za postignute apostolate u socijalnim dimenzijama, za obiteljski apostolat i za ustrajnost u ministeriju sakramenta pomirenja, svjesni da evangelizacija počinje u ispovjedaonici. Uzimajući u obzir bilo našeg naroda i zemalja u kojima djelujemo, apostolskim preferencijama pridali smo centralnu pažnju, a neke od njih smo uvrstili u sami vrh svog apostolskog plana koji ćemo nastojati realizirati u sljedećih sedam godina. Ističući potom probleme života pod diktaturom, sa kojima se susreo p. General, pater provincijal pozvao ga je da se obrati svojoj isusovačkoj braći, jer smo “spremni slušati tvoju poruku, premda si ti ovdje da saslušaš i nas”.
Uzimajući u obzir ono što je p. Dalibor rekao u uvodu, p. General započeo je svoje obraćanje govorom o novim Općim apostolskim preferencijama, te je to biila centralna tema njegova govora. S obzirom da je predviđeno da se iste realiziraju u razdoblju od 2019. do 2029., general je ukazao da je cilj razlučivanja preferencija Družbe Isusove da shvati što to Bog čini danas i kako možemo s Njim surađivati u tome što čini. No svemu tome prethodi duhovno iščitavanje procesa koji se odvijaju. Tako je trideset i šesta generalna kongregacija iščitala potrebu za povratak korijenima i možemo reći da nas je sam Gospodin uzeo za ruku, kao učitelj, baš kao što je i Ignacija doveo u Manresu.
Jako je bitno, kada je riječ o življenju duhovnosti, krenuti od baze, što mi i nastojimo činiti, što smo i učinili. To je podrazumijevalo razlučivanje na razini zajednica i apostolskih dijela, razlučivanje na razini provincija, razlučivanje na razini konferencije, te u konačnici razlučivanje u siječnju 2019. godine p. Generala i proširenog vijeća, a onda i susret sa Svetim Ocem. Rezultat toga su četiri Opće apostolske preferencije, primljene od Svetog Oca kao Družbino poslanje za sljedećih deset godina. Karakteristika današnjeg svijeta je mogućnost raznolikih izbora, no kao nuspojava tih blagodati tu je i velika zbunjenost. Stoga isusovci inzistiraju da treba živjeti Duhovne vježbe intenzivnije tako da bi nas vodile u dublji, osobni i bratski odnos s Kristom. To zahtjeva da se duhovne vježbe izlažu sa više mašte, te da se upotrijebi duhovno obraćenje i razlučivanje koje nam Bog pruža. Jedno novo nastojanje jest da se prigrli zajedničarsku dimenziju ignacijevske duhovnosti, čemu se prije i nije davala tolika važnost kao što ćemo nastojati dati u narednim godinama svoga djelovanja. Nastojanje da hodimo zajedno sa siromašnima i isključenima iz svijeta također je nešto što si trebamo pobliže staviti pred oči. To znači sama sebe učiniti Isusovim drugovima i biti bliže siromasima; raditi sa njima na promjeni ekonomskih, političkih i društvenih uzroka. Posebno se tu ukazuje potreba preuzimanja brige za selioce, naseljene, žrtve nezakonite trgovine, a na posljetku potreba nastojati pomoći u iskorjenjivanju zlostavljanja unutar i izvan Crkve.
Mladi su također u samoj jezgri našeg fokusa. Kada je riječ o mladima želimo im pomoći da bolje razumiju današnje vrijeme i prepoznaju nove nade koje ono sa sobom nosi. Također, napraviti mjesta u Crkvi i društvu da mladi mogu rasti i živjeti vjerodostojno.
U posljednjem redu, ali ne zbog toga išta sporednijem, bitno ističemo potrebu brinuti se za vlastiti dom, raditi na razvoju alternativnih modela života utemeljenih na poštivanju stvorenja. Ovaj pothvat zahtjeva jednu analizu koja će voditi prema odlukama koje mogu pomoći u iscjeljenju planeta. Obratiti treba posebnu pozornost na područja kao što su Amazonija, Kongoanski bazen, Indija i Indonezija. Jednom riječju očita je potreba za promjenom način života.
Uvjeti za sve ovo su: poziv na obraćenje, poziv na intelektualno produbljivanje, poziv na suradnju, te poziv na umreženu suradnju. Svi ovi zahtjevi ne bi nas trebali obeshrabriti ni obezvoljiti, jer ne krećemo se u različitosti koja nas dijeli ili rasipa iznutra, već postoji i jedan element koji nas spaja. Stoga, vođeni mišlju „U različitosti, no ujedinjeni u Kristu!“ hrabro odgovorimo ovim potrebama koje su stavljene pred nas kao izazov.
Nakon ovog govora p. General je odgovarao na postavljena pitanja. Između ostalih jedno od značajnijih pitanja u odnosu na nove Apostolske preferencije bilo je i ovo: Znače li dakle Nove apostolske preferencije korak natrag s obzirom na intelektualni apostolat?
Pročitamo li popratni dokument uz Nove apostolske preferencije shvatit ćemo da nije sve crno i bijelo. Taj dokument ističe kako su ovim preferencijama započeti procesi, no to ne znači da se prijašnji trebaju izostaviti; dapače, trebaju se nastaviti, a među njima je upravo i intelektualnu apostolat koji zadržava svoju konzistentnost i trajnost. Pater General je potom ponovio da „intelektualni apostolat nije apostolski sektor, već način na koji mi obavljamo i vršimo svaki apostolat.“ I kao što kaže jedan od zadnjih odlomaka u dokumentu, da bismo mogli ispuniti sadašnje preferencije potrebna nam je dubina koju pruža upravo intelektualni apostolat. Želimo stoga nastaviti služiti Crkvi intelektualnim apostolatom, osobito promicanjem vjere sa intelektualnom dubinom. Dakle, korak koji je napravljen jest produbiti sve ove preferencije, što i nastoji učiniti intelektualni apostolat.
Poslije zajedničkog susreta p. Generalu je uručen i poklon koji je naslikao časni brat Zdenko Vidović, a potom je zajedno sa svim sudionicima sastanka predvodio euharistijsko slavlje u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu u kojoj nas je još jednom ohrabrio u našem apostolskom djelovanju i osobnom rastu u vjeri i molitvi, te bliskosti s Gospodinom. Nakon euharistijskog slavlja slijedio je domjenak i zajedničko druženje.
