Među uzornim štovateljima Presv. Srca Isusova, koji su neumorno širili njegovo štovanje među širokim slojevima naroda također i pisanim djelima, nalazi se i prvi urednik Glasnika Srca Isusova. p. Josip Celinščak, koji je ovu službu obnašao punh sedam godina (1894.-1900.).
Kao urednik Glasnika, prvi je u hrvatskome narodu preveo na hrvatski jezik encikliku Pape Lava XIII. Annum sacrum (Sveta godina) 1900., kojom je najavio posvetu cijeloga svijeta Presv. Srcu Isusovu, što je i učinio, te pozvao sve narode da se i oni tijekom sv. godine 1900. posvete Srcu Isusovu, što su mnogi, također i hrvatski narod, i učinili. U istoj enciklici čitamo i ove riječi: Na Presv. Srce Isusovo neka se osloni svaka nada, od njega neka ljudi traže i iščekuju spas.
Josip Celinšćak nakon gimnazije ulazi u Družbu Isusovu (1864.), te po završetku novicijata, nastavlja filozofske studije u Požunu (Bratislava), i teološke u Innsbrucku, gdje je zaređen za svećenika (1877.). Po završerku studija poslan je u Travnik, gdje isusovci vode poznato sjemenište Vrhbosanske nadbiskupije i gimnaziju, na kojoj je niz godina profesor i predaje hrvatski, njemački i klasične jezike (1882. -1897.; 1900. – 1914. ). Cijenjen je i kao hrvatski filolog i vrstan latinist. Profesor je i na Sarajevskoj bogosloviji 1898/99. godine. Od godine 1914. do smrti boravio je u Zagrebu, bio je duhovnik i odgojitelj isusovačkog podmlatka, te je u međuvremenu napisao i više priručnika i molitvenika s poukama o štovanju Srca Isusova. Među njima navodim: Način kako da štujemo božansko Srce Isusovo (Travnik 1891.), zatim Devet služba presv. Srcu Isusovu (Sarajevo, 1892.), Devet služba Presv. Srcu Isusovu u zajednici sa devet zborova Angjeoskih po naputku Bl. Margarete Marije Alakok (Alacoque). S nakanom širenja štovanja Srca Isusova među narodom priredio je više znamenitih priručnika i molitvenika. Srce Isusovo spasenje naše. Zagreb 1902. (do 1987., izašlo 12. izdanja). S latinskoga je preveo na hrvatski jezik i znamenitu knjižucu Duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskoga (Sarajevo 1910.).
Za hrvatski puk sastavio je i knjižcu: Kratka povijest pobožnosti k presvetom Srcu Isusovu (Sarajevo 1900.) , te 1913. god. i četvrto dopunjeno izdanje u nakladi kaptola vrhbosanskoga, u Sarajevu. U knjižici čitamo i ove preporuke: ”Božansko Srce veoma želi, da se bogoljubne duše sjedine s onima svetim Anđelima, koji su baš za to određeni: da mu u presv. sakramentu iskazuju štovanje i ljubav: da s nama udruženi pred Boga donose molitve i uzdisaje naše: da Isusa ljube za nas i za sve, koji toga ne čine,” (Sv. Margareta). Pridružimo se i mi njima.
Pripremila: dr. sc. Agneza Szabo
