Josip Stadler, nadbiskup (Slavonski Brod, 24. siječnja 1843.- Sarajevo, 8. prosinca 1918.)

Među uzornim štovateljima Srca Isusova nalazi se i dr. Josip Stadler, prvi vrh-bosanski nadbiskup (1881.-1918.), danas i Sluga Božji. Uz ostala djela služenja, Stadler u Sarajevu godine 1884. počinje graditi katedralu u čast Srca Isusova, koja je završena i posvećena godine 1889., i to uz pomoć dobročinitelja, koje mu je ”slalo Srce Isusovo”, kako je i javno govorio. Katedrala je i danas javni simbol ljubavi Srca Isusova prema ljudima, i njih prema Njemu.
Josip Stadler rano ostaje bez oba roditelja, pa je brigu o njemu kao i polasku u pučku školu preuzela obitelj Oršćić, a poslije je smješten u Nadbiskupsko sirotište u Požegi gdje polazi više razrede gimnazije, i pokazuje želju za svećeništvom. Stoga je poslan u Nadbiskupsko sirotište u Zagreb, te je po završetku viših razreda gimnazije, poslan na filozofske i teološke studije u Rim, na papinsko sveučilište Gregorina. Ondje je kao i ostali studenti pristupio u Apostolat molitve, koji je uključivao i molitvu Dnevnog prikazanja Srcu Isusovu, kojoj ostaje vjeran cijeloga života, i poslije širio među vjernicima. Po završetku studija (1862.-1869.), zaređen je za svećenika, i krajem ljeta god. 1869. vratio se u Zagreb na raspolaganje Ordinariju koji ga je i školovao.
U Zagrebu su Stadaleru povjerene služne odgojitelja i profesora u sjemeništu (1869.-1874.), te profesora, poslije i dekana na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1874.-1880.). Zbog uzornoga svećeničkoga života, književnog i profesorskog rada, i brige za siromašne studente, papa Lav XIII. imenovao je ljeti god. 1880. Josipa Stadlera prvim vrhbosanskim nadbiskupom sa sjedištem u Sarajevu. Nakon biskupske posvete vratio se u Zagreb, i 10. siječnja 1881. krenuo u Sarajevo, te 15. siječnja ustoličen.
Istoga dana posvetio je sebe i svoju nadbiskupiju Srcu Isusovu, Bl. Djevici Ma-riji i sv. Josipu, ovim riječima: Ja ”odlučih nadbiskupiji vrhbosanskoj dati za geslo: Srce Isusovo. I evo najmanji od braće svoje prem nevrijedan stanovat u srcu Gospodina moga, ipak pozvan od njega, stavljam sebe i svu braću svoju i sav puk cijele vrhbosanske nadbiskupije u Srce njegovo (…). Ja zato proglašujem, da je od danas glavni čuvar i patron ove nadbiskupije: Srce Isusovo (…), zatim i majka naša Marija(…), i sv. Josip, zaštitnik cijele crkve, Stadler je isusovcima u Travniku povjerio sjemenište i gimnaziju, poslije i bogosloviju, koju prenosi god. 1893.u Sarajevu, uz koju je dao sagraditi sjemenišnu crkvu sv. apostola Ćirila i Metoda, utemeljio i Glasnik Srca Isusova, i povjerava ga Isusovcima u Travniku, koji g. 1905. prenose u Zagreb, Utemeljio je i novu redovničku zajednicu Družbu Sestara Služavki Maloga Isusa, koje djeluju i danas, i u misijskim zemljama. Svete godine 1900. bitno je pridonio da se tamošnja mladež zajedno s onom u Hrvatskoj, posvetila Presv. Srcu Isusovu, hodočastila u Rim i bila primljena u zasebnu audijenciju kod pape Lava XIII.
Pripremila: dr. sc. Agneza Szabo