PAPA nas poziva na molitvu:Da Crkva u Africi, kroz zalaganje svojih članova, bude sjeme jedinstva među narodima i znak nade za taj kontinent.
Ovu Papinu misao i nakanu za ovaj mjesec, a zapravo brigu za Afriku koju želi podijeliti s članovima Molitvene mreže i sa svim vjernicima možda nam najbolje može obrazložiti nadbiskup Protase Rugambwa, tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda. On je na plenarnom zasjedanju Istočnoafričkih biskupskih konferencija govorio o važnosti temeljne ukorijenjenosti u poslanje Crkve. Premda se Crkve u Africi moraju suočavati s velikim izazovima poput oružanih sukoba, podjela i kršenja ljudskih prava, nadbiskup Rugambwa upozorio je da premda je suočavanje s tim izazovima nedvojbeno dio cjelovite crkvene službe naviještanja evanđelja, pa ih to ne smije udaljiti od bitnog poziva i poslanja nošenja evanđelja svijetu i vođenja ljudi Kristu. Na društveni život najbolje se utječe odgojem i obrazovanjem zrelih kršćana koji su u stanju djelotvorno se suočavati s aktualnim izazovima u afričkim zemljama. Crkva u svim svojim sastavnicama ima biti vjerodostojni svjedok evanđelja promičući mir i društveni sklad najprije u okviru svojih zemalja. Etnički sukobi podijelili su ne samo društvo u tim zemljama, nego i svećenike, vjerske ustanove, pa i biskupske konferencije. Ti su sukobi prouzročili mnoge patnje i javne sablazni u nekim dijelovima Afričkog kontinenta i oni su razlog zbog kojeg se Crkva u Africi osjeća, više nego ikad, posebno odgovorna liječiti te podjele, počevši od sebe iznutra. Da bismo nadvladali podjele, potrebno je prepoznati svoje različitosti kao pozitivne te kao nešto što treba ljubiti i učiniti ih plodnima, upozorio je nadbiskup Rugambwa. Podsjetio je na stupove na kojima treba graditi mir, a to su: poštovanje ljudskog dostojanstva, promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, protivljenje utrci naoružanja, potpora međunarodnim organizacijama i oproštenje.Nismo li i mi prošli i još prolazimo kroz takva iskustva? Nije li to upravo izravni poticaj moliteljima da vape Bogu za jedinstvom među narodima Afrike? A nadbiskup Rugambwa podsjetio je na kanonizaciju pape Pavla VI. koji je u brizi za Afriku 1967. godine izdao i posebno apostolsko pismo Africae Terrarum u kojem je istaknuo ono što bi se moglo nazvati „mjesno vlasništvo razvoja”. Pozvao je također Afrikance da pronađu nove načine kako bi postali misionari, zaključio je tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda. Vjerujem, poštovani slušatelji – iako je Afrički kontinent za većinu nas nešto strano i nepoznato – da čete se rado odazvati Papinom pozivu i ovaj mjesec moliti na nakanu koju je predložio.
Uz papinu nakanu i naši biskupi nas u mjesecu svibnju potiču, najprije da:Zahvaljujmo Gospodinu na daru nebeske Majke i zemaljskih majki: mi smo djeca Božja, ali smo i Marijina djeca; od Nje učimo kako prihvaćati Božje darove, Božju riječ – zato nas biskupi potiču da uz zahvalu i molimo za milost da bismo spremno prihvatili Božju riječ i Božje darove i da bismo tako radosno živjeti s pouzdanjem u Gospodina.
Ženo, evo ti sina, reče Isus na križu Majci svojoj, a onda učeniku: Evo ti Majke. U trenutcima svojega potpunoga predanja Ocu za naše spasenje Isus misli na budućnost svoje zajednice, Crkve. U Ivanu smo svi mi nazočni na Kalvariji. Osim dara sama sebe za nas i neprestanoga ponazočenja svojega predanja u Euharistiji, Isus nam ostavlja i svoju Majku. Sve je razdao za nas, da bismo obogaćeni tim njegovim darovima mogli radosnije kročiti ovim životnim krivudavostima. Kako je lijepo u radostima imati nekoga tko se znade radovati našoj radosti. Ako itko to dobro zna, onda je to majka. Jer njoj je više stalo do naše sreće. A njezina je sreća upravo u našoj. Marijinu je nazočnost zahvalno živio i sam Isus. Od nje je učio hodati, govoriti, diviti se, moliti. A ona je sve prebirala u svojem srcu. Jednako to vrijedi za sve majke i blago onima koji i u teškim trenutcima imaju nekoga tko ih sa srcem prati. Isusovu je bol najdublje osjećala Marija. Tako je za očekivati da i svaka majka dublje osjeća naša lutanja.
Svatko je od nas pozvan da u poniznoj kontemplaciji promišlja o tome što mu znači njegova majka. Koju joj zahvalnost duguje, koje poštovanje. Istodobno mislimo i na Mariju koja se učinila poslušna Božjoj Riječi i sva se stavila Bogu na raspolaganje. A sve za nas. Kako se onda od nje ne učiti toj raspoloživosti!? Njoj ne treba puno govoriti o našim potrebama, jer ona s Bogom dijeli brige za nas. Dovoljno je s njom uranjati u otajstva koja je proživljavala i koja produbljujemo naročito moleći krunicu. Ona će nas naučiti prionuti uz Božju volju, predano raditi za svoje dobro i dobro svojih bližnjih. Ona će nam svojim predanjem biti poticaj da ne posustanemo ni u teškim trenutcima izvanjskih ili unutrašnjih kušnji. S njom stječemo vedru nadu u uskrsnuće. Po njoj nas Bog obogaćuje onom puninom svoje milosti koja joj je podarena. Tako dosita možemo živjeti kao istinska Božja i Marijina djeca. Tako možemo voljeti i sve ljude kao Božju i Marijinu djecu. Na predložene nakane za ovaj mjesec možda će biti najbolje moliti tako, da ih uključimo, uz svakodnevnu molitvu DNEVNOG PRIKAZANJA kojom članovi PSMM-že započinju dan, zatim – u svibanjske pobožnosti te tako izmolimo barem jednu desetku krunice, ili prikažemo klanjanje ili sv. Misu na kojoj ćemo sudjelovati. Ako pridodamo molitvi još koju žrtvu, dobro djelo, ili se nečega svjesno odrečemo, siguran sam da će dobri Bog, koji se ne da natkriliti u ljubavi odgovoriti mjerom dobrom i preobilnom.
