PAPA Franjo nas poziva da molimo:Za liječnike i njihove humanitarne suradnike u područjima zahvaćenima ratom, koji ne štede vlastite živote kako bi spasili druge.
Diljem svijeta humanitarni radnici djeluju u zahtjevnim i ponekad izuzetno opasnim uvjetima. Tijekom proteklih 20 godina više od 4 tisuće humanitarnih radnika napadnuti su tijekom služenja najpotrebnijima. Napadi na humanitarne radnike za svaku su osudu i smatraju se kršenjem pravila međunarodnog humanitarnog prava. Ovakvi napadi otežavaju provedbu humanitarnih aktivnosti čime su izravno ugroženi životi milijuna ljudi koji ovise o humanitarnoj pomoći.
Nakanom kojom nas Papa poziva na molitvu ujedno odaje i priznanje svim humanitarnim radnicima, volonterima i zaposlenicima brojnih humaniranih organizacija koji nerijetko i po cijenu vlastitog života djeluju u kriznim situacijama kako bi osigurali minimum dostojanstva i ublažili patnje svih koji su u potrebi – „Ljubav nadilazi sve teškoće. Ljubav nam daje snagu da idemo naprijed, tko prihvati Božju ljubav, mijenja svijet i povijest“ – poruke su koje Papa Franjo dijeli na društvenim mrežama, a koje su misija i poslanje brojnih humanitaraca diljem svijeta gdje se rasplamsavaju žestoki sukobi. Kad znamo da iza svega stoje različiti često i prljavi interesi bilo političkih bilo vjerskih zanesenjaka, onda to ne izaziva samo gorkost raspoloženja, nego u mnogih i spremnost da nesretnicima i žrtvama priteknu u pomoć. Sveti Otac ovom nakanom zapravo izražava i divljenje takvoj velikodušnosti kad veli da mnogi i uz pogibelj za vlastiti život žele drugima pomoći. Kao da im veli da oni jednostavno nasljeduju našega Gospodina koji je došao da život imamo i to u izobilju. Izobilje života Gospodin nam pruža svojom riječju, ali ponajviše svojom smrću i uskrsnućem. Tako oni koji nevoljnicima u životnim opasnostima priskaču u pomoć zapravo, premda možda često i ne misle na to, izvrsno nasljeduju našega Spasitelja koji daje svoj život za nas. U ovo sveto vrijeme vrhunca korizme i svetkovine Uskrsa to nam se još više može usjeći u pamet i srce da zdušno zazivamo svjetlo Božje i Njegovu snagu za sve djelatnike i zauzetnike otvorene krajnjim potrebama bližnjih koje god nacije ili vjere bili. Oni su konkretnim djelima, a mi molitvom na istom zadatku, kako to Papa želi. Tako i naša molitvena zauzetost postaje, kako to Papa također voli reći, ‘poljska bolnica’za sve kojima je na bilo koji način, a osobito zbog rata ugrožen život i egzistencijalna dobra. Stari je kršćanski molitveni zaziv: O kuge, gladi i rata – oslobodi nas, Gospodine.Rekli bismo da je to preventivna molitva, ali kad dođe nevolja rata, onda se ta molitva pojačava i po djelima onih koji žele molitvu doista pretvoriti u djelo. Ne možemo pred nevoljama ostati hladni, nego još više vapiti da se dani kušnje skrate. Da bi pak se to i ostvarilo u tome je itekako i molitvena pozadina važna.
U SKLOPU PAPINE SVJETSKE MOLITVENE MREŽE naši nas biskupi za ovaj mjesec potiču, da u molitvenom raspoloženju: Zahvaljujmo na daru otkupljenja koje je Bog ostvario u Kristovoj smrti i uskrsnuću: to je ujedno najradosniji poziv svima da već sada budemo dionici novosti života koju nam je Isus otvorio.
Već smo se naslušali mudrovanja o tome kako se ne valja okretati prošlosti, nego usmjeriti prema budućnosti. To obično govore oni kojima zbog različitih razloga prošlost nije čista. Sva je naš prošlost u nama i ona je dio našega bogatstva, ili siromaštva,već prema tome što smo činili i kako živjeli. S toga iskustva težimo prema boljem, a to znači prema boljoj budućnosti, učeći na pozitivnostima i negativnostima prošlosti.
U našem vjerničkom životu prošlost ima vrlo važno mjesto. I to s dva razloga: prvo stoga što smo proizašli iz Božje ruke koja nas neprestano obasipa svojim darovima, a drugo stoga, što po svojoj grješnosti nismo kako valja odgovarali tim Božjim darovima. Stoga se pozivamo na Božje milosrđe koje je naša neprestana pratilja na putu trajnoga obraćenja. I sam Bog u Starom zavjetu opominje narod neka se sjeti veličanstvenih njegovih djela, ali i neka istodobno i uvidi svoju kukavnost jer nije živio sukladno s tim Božjim izljevima mnogostrukih darova. Posebice to ističe prorok Jeremija u Tužaljkama. Uzdajući se u Božje milosrđe, mi zapravo vapimo da Bog zaboravi naša zlodjela u opraštanju, kako to lijepo ističe David u poznatom psalmu Smiluj mi se, Bože.Mi, dakle, molimo Boga da u Njemu prevlada zaborav prema našim zlodjelima, ali i tu postoji jedan važan uvjet, a taj je u nama: da se, naime, obratimo i ne vraćamo onamo odakle nas je ljubav Božja i milosrđe njegovo istrgnulo. Tek se tada ispravno usmjerujemo prema budućnosti. Na to nas upućuje vrlo lijepo i sv. Ignacije Lojolski u Duhovnim vježbama, kad nas uči moliti, pa ističe da bismo imali uporabiti sve svoje moći duše u promatranju Božjih djela i svojega prihvaćanja Njegove ljubavi, a to su: pamćenje, razum i volja.A što su zapravo naši vjerski događaji, ako ne osvježenje našega pamćenja glede Božjih zahvata u naš život pa stoga i neprestano osvježenje u našoj zahvalnosti za sve što nam je učinio. Tako je i Sveta Misa jednostavno nazvana spomen-čin najuzvišenijega Isusova predanja nama da bismo se i mi suobličili Njemu u predanju Ocu i postali poput Njega kruh za druge, kruh radosti i života, kruh snage i okrepe, kruh novosti koju već započinjemo ovdje. Zato i molimo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo. To je taj spomen na Isusovu žrtvu po kojoj nam je priskrbio novost života. Tako prošli događaj postaje naša sadašnjost i svjetlo i smjerokaz za budućnost u koju smo pozvani, kako to ističu naši biskupi, da budemo dionici novosti života koju nam je Isus otvorio.Da bi pak to bilo doista tako i opet će biti potrebna i naša molitvena potpora na koju vas i ovim putem, poštovani slušatelji RM, naši biskupi pozivaju.
