Nikola Hermon, isusovac (Rijeka, o. 9. IX. 1654. Rijeka, 22. IX. 1731.).

Nikola Hermonu, rođen je u gradu Rijeci, u kršćanskoj obitelji, te je u istome gradu polazio gimnaziju i stupio u Družbu Isusovu. Po završetku redovničke priprave (novicijata) u Beču, nastavlja filozofske i teološke studije u Grazu, Beču i Linzu, te je u međuvremenu zaređen za svećenika. U Rijeci ponajprije dobiva služba hrvatskog propovjednika i upravitelja Bratovštine Sv. Križa (1687.-1695.), koju su isusovci osnovali godine 1656. u njihovoj crkvi sv. Vida, danas Riječkoj katedrali, i kojoj su upravitelji bili Hrvati, a službeni jezik hrvatski.
Kasnije je o. Hermon kraće vrijeme služio u Trstu (1695.-1696.), te bio propovjednik i ekonom u Zagrebu (1696; 1716.), te Varaždinu (1706.; 1717.). Ponovno je u Rijeci niz godina gimnazijski profesor (1718.-1731.), koja je danas Prva hrvatska riječka gimnazija ali i voditelj spomenute udruge. Poticao je upotrebu hrvatskog jezika u Rijeci, gdje je u crkvi i u školi dominirao talijanski jezik, pa je zbog toga dolazio do neslaganja s talijanskim nastavnicima.
O. Nikola Hermon napisao je za potrebe Bratovštine svetoga Križa, znamenitu knjižici Brašno duhovno, Tiskana je prvi puta godine 1693. u Ljubljani.
O. Hermon, želeći potaknuti čitatelje molitvenika, na štovanje Isusove muke i smrti, napisao je u Predgovoru i ove riječi: ”Na riječkome Raspelu koje stoji istaknuto, i danas u riječkoj katedrali, kao i na naslovnici ovoga molitvenika, vidi se na lijevoj strani Isusovih grudi kamen, kojim se jedan čovjek, imenom Petar razljućen što je izgubio novac u igri s kartama, nabacio na Raspelo. Na pogođenom mjestu Raspela nastala je rana, iz koje je potekla krv (…)”.
”Ovo te Raspelo potiče da se njegovome otvorenome boku – njegovome presvetome Srcu pokloniš, i u njega zagledaš. Ruke i noge probodene čavlima na ovome Raspelu, koje te podsjećaju na stvarnost Isusove muke i smrti – sa zahvalnošću promatraj. Spomeni se i njegova krvavoga udarca kamenom od ohologa igrača kartama, i prepoznaj u njegovu ponašanju svaki od udaraca našim vlastitim grijesima (…). I unatoč toga, Raspeti ISUS te k sebi poziva, da stupiš u njegovu bratovštinu, i dolaziš u crkvu u kojoj se časti njegovo Raspelo. Zato sam sliku istoga Raspetoga Isusa stavio i na naslovnicu ovoga molitvenika ….”
Tri stoljeća poslije, 1993. godine, taj je molitvenik ponovno tiskan u gradu Rijeci, a predgovor je napisao riječki nadbiskup mons. dr. Antun Tamarut. Odabrani odlomci glase: ”Molitve i pobožne vježbe što se u njemu donose odnose se na križ Kristov (…) s nadom u pobjedu boljega života što nam je poslije trpljenja i križa zasjao u Kristovom uskrsnuću.”
Pripremila: dr. sc. Agneza Szabo