Drugi dan posjeta p. Generala, u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, na svečanom euharistijskom slavlju u 19h, svoje posljednje zavjete dali su: p. Hrvoje Mrava, p. Mate Samardžić i časni brat Ivan Olujić. Euharistijsko slavlje predvodio je p. Arturo Sosa, generalni poglavar Družbe Isusove, te su oni pred njim još jednom potvrdili svoje prve zavjete, ali i zaključili razdoblje takozvane treće probacije. Svetu misu animirao je zbor Palma, a u koncelebraciji su bili p. Dalibor Renić, p. Ivan Matić, te ostala subraća isusovci HPDI.
Nakon svete mise p. General susreo se sa prijateljima i dobročiniteljima HPDI u dvorani Presvetog Srca Isusova SKAC-a Zagreb. Susret je započeo u 20:40h pjesmom Golgota u izvedbi molitvene zajednice Srce Isusovo, na čelu sa Alenom Hržicom.
Pater Dalibor Renić pozdravio je potom sve nazočne, dobročinitelje i prijatelje HPDI, naposljetku i p. Artura Sosu. Nakon kratkog izlaganja autobiografije p. Generala ukratko je istaknuo neke bitnije povijesne činjenice Družbe Isusove, te ih izložio u kontekstu današnjeg vremena i stanja Družbe Isusove. Prije samog govora p. Generala, riječ je imao gospodin Dominik Knezović, predsjednik SKAC-a Zagreb.
Dominik je istaknuo polja na kojima oni djeluju, između ostalih: izdavačku djelatnost, pastoral izbjeglica, pastoral mladih, pastoral intelektualaca i prosvjetnih djelatnika, pastoral branitelja, rad na području glazbe s obzirom na broj predstavnika zborova i župna pastoralna vijeća koja surađuju sa župom, te Duhovne vježbe. Mnogi mladi prepoznali su da žele služiti Bogu u različitim apostolatima koji se nude u kontekstu HPDI. Dominik je posebno izdvojio zajedničko razlučivanje i molitvu, ali i dodatan studij. Također je istaknuo da bez obzira što mladi djeluju i rade u različitim područjima, povjerenje i odgovornost su bitni elementi da suradanja između isusovaca i laika bude na nivou. Potrebno je stoga stvoriti osjećaja da su isusovci osobe od povjerenja. I tu dolazi na red puk i naša želja da radimo sa njima. Od četiri preferencije djelatnosti kojima se bavi SKAC Zagreb pokrivaju tri. To su: Duhovne vježbe i Ignacijeva duhovnost, rad sa isključenima i imigrantima, te rad sa mladima. Na koncu govora istaknuo je kako sa isusovcima ostvaruju suradnju na mnogim područjima, te se nada da će ta suradnja i dalje potrajati. Uslijedila je potom premijera filma o laičkim udrugama u Palmi autora Daniela Voriha, skolastika DI.
Generalov govor donosimo u cijelosti:
Želim naglasiti kako poslanje dano od Gospodina ne pripada isključivo Družbi Isusovoj. Iako nam Gospodin daje isto poslanje, ispunjavamo ga na različite načine. Zbog toga Družba Isusova u naše vrijeme naglašava suradnju s drugima kao nužnu dimenziju osmišljavanja i ostvarivanja apostolata. Nije to samo zbog opadanja broja isusovaca. Prije svega je zbog naše vizije o Crkvi, vizije II. vatikanskog sabora koju papa Franjo nastoji aktualizirati u Crkvi. Svi mi činimo puk Božji, dijeleći isto dostojanstvo i poslanje primljeno krštenjem, unatoč tome što se na različite načine odazivamo Gospodinovu pozivu. Suprotnost ovoj viziji čini ono što je papa Franjo više puta imenovao kao klerikalizam, stav koji izražava vjerovanje kako je samo jedna elitna grupa zaređenih muškaraca prava Crkva, koja ima sve odgovore, svu moć i vlast, bez potrebe za slušanjem, učenjem, polaganjem računa ikome. Klerikalizam je uzrok krizi zlostavljanja u Crkvi, i nadići taj klerikalizam je jedini način kako se može ozdraviti Crkvu.
Također želim istaknuti kako takvo stanje uma nemaju samo svećenici i klerici. Ponekad laici mogu biti veći klerikalci nego sami svećenici. Na primjer oni koji ne vjeruju laičkom vodstvu u apostolskim djelima, nego samo žele isusovce na vodećim položajima, mogu biti podložni klerikalizmu na neki način. Ovu sam priču već podijelio s isusovcima, ali je sada želim podijeliti i s vama. Prije dvije godine kad sam posjetio jednu isusovačku provinciju, dijelili su iskaznice za sudionike skupa. Na jednima je pisalo „pomoćnici“ dok na drugima „isusovci“. Šalio sam se i pitao: „Zar nisu i isusovci pomoćnici“. To je bila šala samo na pola. Kao što znate mi isusovci ponekad ne znamo kako surađivati s drugima, čak i sa drugim isusovcima! Kakogod, poanta je; isusovci nemaju „pomoćnike“. Laici nisu naši „pomoćnici“. Svi smo mi „pomoćnici“, isusovci i laici podjednako, pozvani zajedno služiti u Božjem poslanju.
Zadnja generalna kongregacija, GK 36, artikulirala je to poslanje kao pomirenje: pomirenje s Bogom, među ljudima i sa stvorenjem. Dopustite mi da kažem kratko pokoju riječ o svakom aspektu našeg zajedničkog poslanja. Pomirenje s Bogom. Većina vas je svjesna kako čak u državama koje se zovu katoličkim, kao što je Hrvatska, postoji rastući sekularizam, udaljavanje od vjere i rastuća ignorancija prema istoj, nepovjerenje prema Crkvi, uzrokovano djelomično nedavnim skandalima. Taj sekularizam je jedan od znakova vremena. Jedna od pozitivnih strana sekularizma je da vjera nije više samo običajna datost, nego ponovno postaje slobodan izbor. Na neki način se vraćamo stanju prve Crkve, i pozvani smo vršiti riječima i dijelima što je papa Franjo nazvao „prvim navještajem“. „Prvi naviještaj“ označava navještenje riječima i djelima onoga što čini srce Evanđelja: Božjeg milosrđa i suosjećanja u Kristu. Mnogi, čak i oni koji su navodno Katolici, nisu zapravo čuli Evanđelje kao radosnu vijest, jer izjednačavaju Crkvu s pravilima, običajima, institucijama. Kako možemo bolje pratiti one koji traže i provoditi prvi naviještaj u našim različitim službama i profesijama, tj. uvjerljivo, privlačno naviještanje radosne vijesti o Božjoj ljubavi i milosrđu?
Drugo, pomirenje sa ljudima. Mnogi od nas su duboko potreseni svijetom u kojem rastu podjele, polarizacije, nasilje, strah od onih koji su drugačiji od nas. U mnogim dijelovima svijeta na vlast dolaze populisti koji šire mržnju i strah, tvrdeći da neke skupine zapravo nisu ljudi u pravom smislu riječi, bili oni stranci, izbjeglice, ovisnici o drogama, domorodačko stanovništvo. Dio našeg poslanja danas zbog toga postaje posebna briga o onima koji su isključeni, marginalizirani i dehumanizirani, kako bi bili blizu njih, pratili ih, služili im, branili ih.
Konačno, pomirenje sa stvorenjem. Kao što je papa Franjo naglasio u Laudato Si’, način na koji ljudi danas proizvode i troše te širenje “kulture bacanja“ oštetilo je okoliš i ugrozilo ekološku održivost zemlje za buduće naraštaje. Oni koji posjeduju profesionalno znanje moraju promovirati i tragati za održivim ekonomskim modelima i pravilima. Ipak, svi mi moramo prvo početi od nas samih, u našim privatnim životima, obitelji kao i u našim institucijama i radnim mjestima, sa načinom života koji se suprotstavlja kulturi „bacanja“.
Prijatelji, svi smo mi pomoćnici jer dijelimo poslanje od Boga i zbog toga možemo ići naprijed sa zajedničkom nadom, jer znamo da poslanje dolazi od Boga a ne od nas. Samo možemo istinski surađivati u poslanju ako vjerujemo da je naš Bog, živi Bog; koji stalno djeluje u ovom svijetu punom izazova i da Gospodinov Duh djeluje kako bi dao novi život, radost i nadu u svijetu.
Još jednom; Hvala vam lijepa. Završit ću zahvaljujući vam za vaše prijateljstvo, vašu ljubav i brigu za nas isusovce kao i za vaše veliko strpljenje sa našim slabostima. Nastavimo podržavati i ohrabrivati jedni druge, kao sluge Kristovog poslanja i prijatelji u Gospodinu.
Sastanak je zaključen kako je i počeo, jednom pjevanom molitvom koju je ovaj put izveo zbor SKAC-a, a druženje je potom nastavljeno na domjenku u SKAC klubu.
