Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. (Rim 12, 1).
Apostolat Molitve (AM) nudi nam jednostavan i dubok način kako možemo živjeti euharistijsku, crkvenu i misionarsku dimenziju našega kršćanskog života. Nudi nam duhovni put za svakodnevni život koji je prilagođen današnjim kršćanima koji tako često osjećaju stres suvremenog života. AM nas uči kako ćemo živjeti u raspoloživosti prema Duhu i kako ćemo donositi brzi odgovor Kristu koji nas poziva na suradnju s njim u njegovoj misiji.
AM se rodio 1844. na jugu Francuske među mladim isusovcima i predstavlja se kao duhovni odgovor na misionarski elan tih mladih ljudi u razdoblju u kojemu se oni bili prisiljeni ostati u mjestu svoga studiranja, a željeli su ići u misije i to odmah. Mučilo ih je jedno pitanje: kako već sada pomoći misionarima koji su već davno poslani daleko u misije ne čekajući na svoj vlastiti odlazak? Kako bi mogli svoj aktualni život, koji je prikovan studijem, učiniti korisnim djelu naviještanja Evanđelja do krajnjih granica svijeta? AM im je pokazao na koji način su mogli postati apostoli uz pomoć molitve i svakodnevnog prikazanja svojih života. Njihove svagdanje zadaće, njihove molitve, njihove želje, pače njihova trpljenja i njihove granice, pomagale su u misiji Crkve jer su ih živjeli u zajedništvu s Isusom Kristom i usmjeravali ih prema Njemu. Imali su iskustvo da je cijeli njihov život, sve do najsitnijih detalja, bio u sebi misija. Sve činiti za Isusa Krista, s Isusom Kristom i na način Isusa Krista bit će njihov najbolji doprinos misijskoj dimenziji cijele Crkve. A to je tako jednostavno. I tako veličanstveno. Sve za Isusa Krista. Posvetiti cijeli svoj dan. Ljubiti i služiti u svim stvarima.
Apostolat molitve je duhovni put koji je duboko ukorijenjen u kršćansku tradiciju, to je stil života u zajedništvu sa Srcem Isusovim koje može povezati sve katolike i njihove duhovnosti kakvom god pokretu pripadali. Nije zamišljen kao jedan pokret Crkve među drugim pokretima ili kao jedna duhovnost među drugim duhovnostima. On ne zamjenjuje našu kršćansku zajednicu, premda je moguće živjeti AM u zajednici. Ovaj put poučava sve vjernike svih dobi i kultura ili društvenog položaja kako na jedan način, koji je u isto vrijeme jednostavan i dubok, mogu povjeriti Gospodinu cijeli svoj dan sa svim onim što rade.
AM broji otprilike 40 milijuna članova po svijetu u više od 70 zemalja na svim kontinentima. Njegova grana mladih, Euharistijski Pokret Mladih, je prisutna u više od 50 zemalja i on poziva djecu i mlade da „žive prema Isusovu stilu“.
Što trebamo činiti?
Postoje dvije temeljne prakse u AM: dnevno prikazanje Ocu našega života i molitva na Papine mjesečne nakane. Obje ove prakse žive se u povezanosti sa sv. Misom i prisutne su cijeloga dana. Prva ostvaruje u mome svagdanjem životu euharistijsku dinamiku prikazanja moga života Ocu s Kristom. Druga je škola molitve koja je nadahnuta euharistijom, jer me ona dovodi molitvi i životu na Kristov način u službi čovječanstva. Radi se o molitvi koja me uvodi u veliku misiju Crkve kao Kristova tijela na zemlji koje se hrani njegovim sakramentalnim Tijelom.
Kako se mogu sam prikazati?
Kada počinjete svoj dan, izmolite u svom srcu molitvu prikazanja. Kažete Gospodinu da želite sve činiti u Njemu i s Njim. To možete učiniti sami svojim riječima ili izmoliti molitvu Dnevnog Prikazanja koja je na listiću Nakana Apostolata Molitve ili je na prvoj stranici u Glasniku Srca Isusova i Marijina. Važno je da je izmolite svojim srcem i u jedinstvu s Isusovim Srcem. Tom molitvom vi se prikazujete nebeskom Ocu i molite da svaki trenutak vašega dana bude u jedinstvu sa savršenim Isusovim prikazanjem, onim koji se slavi u sv. Misi. Tako postajete otvoreni i raspoloživi Duhu Svetom kako biste odgovorili na njegov poziv u svakoj maloj stvari i u svim dimenzijama svoga života, u nutarnjoj slobodi koju je Isus posjedovao i živio u svom vlastitom Srcu.
Na kraju dana, u večernjoj molitvi, za koju kažemo da je „molitva saveza“ ili molitva osvrta na dan – ispit savjesti, ponovno posvješćujem jutarnje prikazanje da bih prepoznao u svom životu kako je Gospodin bio prisutan i kako sam se prikazao u službi Kristove misije i bio poučan njegovu Duhu. Taj „ispit“ ili vrijeme ponovnog „čitanja“ dana činim u duhu Kontemplacije Kako postići ljubav (DV 230-237). Ove dvije prakse nam pomažu „da se ne oglušim njegovu pozivu, već da se pokažem spreman i brz da ispunim njegovu presvetu volju.“ (DV 91)
Kako mogu živjeti ovo radikalno prikazanje?
Dnevna molitva prikazanja je u biti široka i dobrohotna želja. Predstavljamo i prikazujemo Gospodinu ono što želimo živjeti tijekom toga dana, to jest, „želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni.“ (DV 23)
Budući da smo podložni svojim slabostima, ne možemo garantirati za rezultate. Ipak ovom molitvom prikazanja možemo svjesno izraziti svoju želju da sjedinimo svoj život s Isusovim životom, da položimo svoja srca u njegovo Srce. Sjetite se da Kraljevstvo Božje dolazi k nama kao dar, a ne kao plod naših osobnih napora. Mi molimo za taj dar: da nam Duh Sveti udijeli milost kako bismo živjeli ono što govorimo.
Možda će pokazati ova svagdašnja vježba prikazanja duboki nutarnji nesklad i pomoći da se počne u meni otvarati put promjene i preoblikovanja. Ali samo Bog može izvesti to preoblikovanje i tu promjenu. Molitva prikazanja, koju svaki dan činim u poniznosti, posvješćuje mi da je Bog jedini svet i pravedan i da mi ovisimo o njegovoj ljubavi. Zato se ovdje radi o želji, usrdnom traženju i molitvi da On djeluje u mom životu. Radi se o radosnoj molitvi u zajedništvu s onima koji svu svoju nadu polažu jedino u Njega.
Zašto je to jedan način da živimo Euharistiju?
Kristova prisutnost u Euharistiji je prije svega i na prvom mjestu dar koji je sposoban da preoblikuje našu slabost. Mi mu odgovaramo nudeći svoj skromni život u jedinstvu s Isusovim životom kao prikazanje njegovu Ocu. Mi ga polažemo u njegove ruke kako bi on dovršio čudo. Jednako tako kako komadić kruha i gutljaj vina mogu postati živa Božja prisutnost za nas, mi postajemo njegova prisutnost za druge.
Prihvaćanje dara njegove ljubavi i prikazanje koje se događa u našim srcima, kao što se ono događa također u Srcu Isusovu, je dinamični euharistijski proces. Ta dinamika se razvija između trenutka jutarnjeg prikazanja i večernje molitve i pri tome od Euharistije čini program moga života. Živjeti AM jest način življenja Euharistije. Radi se o tome da živimo poput Krista, na njegov način: „Ovo činite meni na spomen“. Što činiti? Prikazati u svakoj Euharistiji, sv. Misi, svoj vlastiti život za druge. Živjeti cijeli svoj život na euharistijski način.
Gdje je tu crkvena dimenzija, naše Osjećanje s Crkvom – Sentire cum Ecclesia?
Živjeti to prikazanje znači živjeti našu misiju Crkve kao apostoli u molitvi i služenju. Naš svakodnevni život postaje teren naše suradnje s Kristom u njegovoj Crkvi. Sve što činim, to činim u jedinstvu s onim što čini Crkva.
Svaki mjesec Sveti Otac predlaže dvije temeljne nakane, jednu opću za svijet i jednu misijsku (misija Crkve) tražeći od ljudi da se ujedine u molitvi. (Postoji mogućnost da i biskupi u svojim zemljama i svome narodu dodaju još jednu nakanu za mjesnu crkvu. Tako biskupi u hrvatskom narodu – Hrvatska i Bosna i Hercegovina – dodaju svoju nakanu za svaki mjesec.). To su izazovi na naše čovječanstvo i za Crkvu. Naša molitva, ujedinjena s molitvama drugih, podržava Gospodinovo djelovanje u srcima ljudi i žena za koje molimo. To je konkretni izražaj našega služenja Crkvi, jer AM poziva nas da molimo na te nakane otvarajući tako svoja srca univerzalnom pogledu. S Presvetim Trojstvom mi promatramo „široki i prostrani svijet u kojemu borave toliki i tako različiti narodi“. (Kontemplacija o Utjelovljenju, DV 103) AM nas uči da uskladimo cijeli svoj život prema Ignacijevom načelu služenja Crkvi.
To snažno pokazuje i izražava što je AM. Kao što vidite, živjeti AM ne zamjenjuje niti guši nijednu duhovnu praksu naše ignacijevske zajednice. Radije promatrajmo kako AM izlazi iz njih i poziva nas da se otvorimo dimenziji svijeta za služenje Crkvi, u duhovnom zajedništvu s milijunima drugih. Praksa AM pomoći će nam kako možemo živjeti u zajedništvu s misijom Crkve. AM pomoći će nam također kako ćemo duboko živjeti dinamiku Duhovnih Vježbi.
Dakle, kako mogu postati članom AM?
Ne traže se nikakav upis, nikakva skupina, nikakvi troškovi, nikakvo posebno okupljanje. Da bismo ušli na ovaj duhovni put, dovoljno je živjeti AM u svojoj osobnoj duhovnosti. To vam pomaže da sudjelujete, molitvom, u svjetskoj mreži AM. Ipak, svesrdno preporučujemo da se upišete u mjesnom uredu AM. Čuvati kontakt s odgovornim osobama AM u vašoj zemlji, primati njihove informacije, publikacije ili pozive, pomoći će vam da ostanete u zajedništvu sa svima.
Dozvolite mi sada da vam predložim praktični način kako to ostvarivati svakog dana, svoje Svakodnevno prikazanje, ujutro i svoj večernji osvrt, „čitanje“ dana ili ispit savjesti, navečer, što smo nazvali molitvom saveza. To vam može pomoći da razvijete svoj osobni ritual ili način molitve sudjelujući u AM.
Bilješka: ova sljedeća metoda molitve može se protumačiti i podijeliti odvojeno o ovog prvog dijela teksta.
Jutarnja Molitva srca
Deset minuta i deset koraka (etapa)
1. Izabirem mjesto koje mi odgovara i nekoliko koraka prije „dolaska“ na to mjesto zaustavit ću se tri sekunde i pripraviti svoje srce za molitvu.
2. Zauzimam položaj tijela za molitvu, smirujem se i duboko udahnem više puta.
3. Učinim znak križa, prekrižim se, otvaram svoje srce ljubljenoj prisutnosti Oca, Sina i Duha Svetoga.
4. Slušam trube (Veliki Kralj je naredio kad njegov sin princ, ili njegov kći princeza, dolaze u njegovu prisutnost da zatrube trube. Slobodan sam izabrati drugi simbol kako bih bio svjestan Očeve radosti u kojoj me prima).
5. Pred Gospodinom otvaram svoje srce novosti dana: kako se jutros osjećam? Kako sam ovoga jutra? (U molitvu ulazim svjestan svoje sreće ili umora, radostan ili žalostan, nemiran ili pun nade, kao grješnik ili kao svetac… Ulazim cjelinom svoga bića.)
6. Otvaram svoje srce Gospodinovoj riječi: Izabirem redak (možda uzet iz današnjih čitanja u sv. misi), nadvijam se nad njega, puštam da djeluje u meni, razgovaram s Gospodinom.
7. Otvaram svoje srce prikazanju: gledam sve ono što ću danas raditi i molim Isusa da se nastani u mome srcu i ostane u njemu cijeloga dana. Otvorenih ruku, prikazujem ovaj dan Ocu s molitvom prikazanja ili čineći to svojim osobnim riječima.
8. Otvaram svoje srce misiji: izražavam želju za današnju suradnju u Kristovoj misiji, počevši od onog što sam, kakav sam i gdje sam. Pridružujem svoj život i svoju molitvu misiji i molitve cijele Crkve po ovim dvjema nakana koje nam predlaže Sveti Otac. (Nakane se nalaze na listiću Nakane Apostolata molitve koji se može dobiti u uredništvu Glasnika Srca Isusova i Marijina u Zagrebu: tel. (01) 4923 634.)
9. Otvaram svoje srce Mariji, onoj koja je otvoreno srce. Molim je da me prati kroz cijeli dan.
10. Završit ću svoju molitvu zahvaljujući Gospodinu za taj novi dan u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Dvije molitve prikazanja:
Bože, naš Oče, prikazujem ti cijeli svoj dan. Prikazujem ti svoje molitve, misli, riječi, djela, radosti i trpljenja u zajedništvu sa Srcem tvoga Sina Isusa Krista koji se nastavlja prikazivati tebi u Euharistiji za spasenje svijeta. Neka Duh Sveti koji je vodio Isus bude danas i moj vođa i moja snaga kako bih mogao svjedočiti tvoju ljubav.
Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, ve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. (Sv. Ignacije Loyolski)
Večernja Molitva nadahnuta Ispitom savjesti sv. Ignacija
Deset minuta i deset koraka (etapa) („čitanje“ dana, osvrt na dan)
Pripravljam se, molim, zahvaljujem, priznajem, povjeravam se
1. Izabirem dobro mjesto i nekoliko koraka prije „dolaska“ na to mjesto pripravit ću se za molitvu.
2. Posvijestit ću da sam u ljubljenoj prisutnosti Oca, Sina i Duha Svetoga.
3. Molim Duha Svetoga da mi udjeli razboritost i snagu koje će od ovoga moga „čitanja“, ispita savjesti, učiniti djelo milosti koje on vodi i pomoći mi da uočim i prepoznam u sebi njegovo djelo tijekom cijelog ovoga dana.
4. Gledam Isusa u oči i osjećam u toplini njegova pogleda kako me srdačno prima.
5. Promatram svoje srce takvo kakvo je na kraju ovoga dana i govorim Gospodinu ono što osjećam.
6. Zahvaljujem Gospodinu za putove kojima mi je otvarao moje srce svom životu, svojoj radosti i svome miru u ovome danu. Priznajem i prepoznajem sada kako mi je Gospodin pomagao tijekom ovoga dana kako bih prikazao svoj život u njegovu službu, svaki puta kad sam osjetio pomoć njegove ljubavi i uskladio se u duhu te ljubavi, njegova mira i njegova evanđelja. On je djelovao u mome životu i pomogao mi da živim s njime (umjesto da provjeravam što sam učinio krivo ili loše, radije gledam što je on učinio ispravno i što smo učinili zajedno).
7. Na koji sam način bio zaprekom Gospodinovu životu u sebi? Neki od mojih izbora nisu bili usmjereni prema životu. Molim Gospodina koji oprašta da me dodirne kako bi me izliječio, On koji s ljubavlju i poštivanjem prema meni, odnosi terete s moga srca.
8. Okrećem se prema sljedećem danu i konkretno planiram s Gospodinom kako ću ga proživjeti u skladu s njegovom željom i ljubavi prema meni. Sada polažem samo u Njega svu svoju nadu i polažem u njegove ruke novi sutrašnji dan koji dolazi.
9. Prije polaska u krevet posvješćujem i osjećam ljubljenu Isusovu ruku na svom čelu koja me blagoslivlje za dobar san.
10. Upućujem kratki pogled Mariji, polažem svoj život u njezino srce, i završavam svoju molitvu znakom križa u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Priređeno prema: Claudio Barriga, S.J. Delegiranom Direktoru Apostolata molitve u Rimu
