STATUTE možete preuzeti klikom:
STATUTI APOSTOLATA MOLITVE pdf
STATUTI APOSTOLATA MOLITVE word
Donosimo Vam statut i u nastavku:
Uvod
1. Drugi vatikanski sabor snažno ističe da su svi vjernici pozvani na apostolsko djelovanje. Da bi ispunili tu dužnost, Sabor ih poziva ne samo na vanjsku djelatnost, nego ih i snažno potiče da ponajprije u samima sebi gaje životno jedinstvo s Kristom, da to jedinstvo hrane osobito bogoslužjem i razmatranjem Božje riječi, te da, vršeći volju Božju, u tom jedinstvu i rastu.
2. U tu svrhu Sabor također posebno preporučuje ona društva koja u svojim članovima promiču prisnije jedinstvo između praktičnog života i vjere, te potiče laike da se potrude kako bi vjerno upili duhovnost svojstvenu životu te svoje udruge.
3. Budući da su prijašnji Statuti Apostolata molitve bili više puta prerađivani prema zahtjevima vremena, činilo se prikladnim sastaviti nove Statute, koji će biti nadahnuti naukom i duhom II. vatikanskog sabora, i koji će Apostolat molitve (AM) prilagoditi današnjim težnjama.
I. ŠTO JE APOSTOLAT MOLITVE?
4. Po krštenju svi su vjernici dionici Kristove svećeničke, kraljevske i proročke službe i poslani su od Gospodina na apostolsko djelovanje, svaki pojedinac već prema vlastitom zvanju.
5. Unutar tog sveopćeg apostolskog poziva, AM tvori udrugu vjernika koji se po svakodnevnom prikazivanju samih sebe sjedinjuju s Euharistijskom žrtvom u kojoj se neprekidno vrši djelo našeg Otkupljenja. Sjedinjujući se tako životno s Kristom, o čemu ovisi i plodnost apostolata, oni sudjeluju u spašavanju svijeta.
6. Kao što je Krist Gospodin svojim naučavanjem i djelima milosrđa širio svoje kraljevstvo, ali je ujedno od početka prinosio svoj život Ocu za spasenje ljudi te je moleći za njih dovršio žrtvovanje samog sebe u pashalnom otajstvu, tako i svaki vanjski apostolat mora biti spojen s molitvom i žrtvom da snagom Žrtve na križu pridonose izgradnji Tijela Kristova.
7. To sjedinjenje s Kristom, Vrhovnim Svećenikom, nužno iziskuje prisan odnos s njim po osobnoj ljubavi, pa AM stoga i pridaje osobitu važnost štovanju Srca Isusova. Vjernici, naime, po tom štovanju poniru u dubinu otajstva Kristove ljubavi i stječu intimniji udio u pashalnom otajstvu te tako odgovaraju ljubavi kojom je naš Spasitelj, žrtvujući sama sebe za život svijeta, iz svoga probodenog Srca dao život Crkvi (Iv 19,34).
II. PROGRAM APOSTOLATA MOLITVE ZA DUHOVNI ŽIVOT
8. Za praktično ostvarenje svoga apostolskog zvanja, AM nuđa vjernicima program apostolske duhovnosti kojoj jesredište Euharistijska Žrtva. Taj program obuhvaća sljedeće točke:
a – Misna žrtva i svakodnevno prikazanje,
b – štovanje (ili duhovnost) Srca Isusova,
c – pobožnost prema BI. Dj. Mariji,
d – osjećanje s Crkvom,
e – stalna obveza molitve.
a – Žrtva Mise i svakodnevno prikazanje
9. Euharistijska Žrtva je izvor i vrhunac sveukupne evangelizacije, i iz nje proizlazi sva vrijednost djelovanja Crkve. Zato je potrebno da duhovnost vjernika bude označena Euharistijskim Otajstvom kako bi ono proželo i oblikovalo njihov život i dovelo ih do svjesnog i životnog udioništva u tom Otajstvu.
10.Stoga AM zahtijeva dnevno prikazanje kojim član (AM) prinosi Bogu po Kristu, sve svoje molitve, pothvate, djela, trpljenja i radosti za potrebe Crkve, kao i za spasenje svega svijeta.
11.Evo kako Drugi vatikanski sabor opisuje to svagdanje prikazanje: »Onima naime koje tijesno spaja sa svojim životom i svojim poslanjem daje također dio svoje svećeničke službe da vrše duhovno bogoslužje, da se slavi Bog i da se ljudi spašavaju. Zato su laici, budući da su posvećeni Kristu i pomazani Duhom Svetim, divno pozvani ipoučeni, da se u njima proizvedu sve obilniji plodovi Duha. Jer sva njihova djela, molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdanji rad, odmor duha i tijela, ako se vrše u Duhu, dapače i tegobe života, ako se strpljivo podnose, postaju duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Kristu (usp. 1 Petr 2,5), koje se u služenju Euharistije pobožno prinose Ocu s prinosom Gospodinova Tijela. Tako i laici, sveto radeći posvuda kao klanjaoci, posvećuju Bogu sam svijet« (LG 34).
12.To duhovno prikazanje, koje spada na svećeničko djelovanje zajedničko svim vjernicima, ujedno je i odjelotvorenje njihove proročke službe jer iziskuje svjedočanstvo života, ljubavi, rada i apostolskog djelovanja. Tako oni, živeći prema učinjenom prikazanju, očituju pred ljudima Krista koji živiuvjernicima i svjedoče za istinu.
13.To pak svjedočanstvo čitavim životom, koje proizlazi iz vjere, nade i ljubavi, temelj je i uvjet svakog apostolata i ne može se ničim drugim nadomjestiti.
14.A budući da je Gospodin ustanovio Euharistijsku Žrtvu kao gozbu, članovi (AM), prema uputi II. vatikanskog sabora, ne samo da će često – a po mogućnosti i svaki dan – sudjelovati u slavljenju Euharistije, nego će na njoj također primiti Kristovo Tijelo, sakrament milosti, znak jedinstva i svezu ljubavi.
b – Štovanje (ili duhovnost) Srca Isusova
15. Krist Isus, ne samo da nam je iz ljubavi dao svoj život(1 Iv 3,16), nego nam je također dao udjela u otajstvimasvoga života i učinio nas izabranim rodom i kraljevskimsvećenstvom (1 Petr 2, 9). Zato njegovoj ljubavi moramoodgovoriti svojom ljubavlju.
16.Budući da nas Crkva uči da Kristovu ljubav osobito označuje njegovo Srce, ona nas poziva da tu ljubav označenu njegovim Srcem štujemo kao izvor spasenja i milosrđa, pa će se AM svojski truditi da njegovi članovi budu doista prožeti štovanjem Srca Isusova.
17.Zato će članovi AM kao odgovor ljubavi Gospodinovoj sami sebe Njemu posvetiti i prinositi mu naknadu za vlastite grijehe i za grijehe svijeta, te će provoditi i širiti one oblike tog štovanja koje je Crkva odobrila.
18.Isto tako članovi AM će slijediti Kristov primjer ljubavi prema braći trudeći se da Onome koji nas je ljubio ljudskim srcem uzvrate onom ljubavlju što ju je Duh Sveti ulio u naša srca.
c – Pobožnost prema BI. Dj. Mariji
19.Članovi AM sinovskom će ljubavlju štovati BI. Dj. Mariju, Majku Crkve, koja je tako blisko sjedinjena s djelom otkupljenja.
20.Nasljedovat će primjer One koja se kao službenica Gospodnja sasvim posvetila osobi i djelu svoga Sina, pa će stoga i vlastiti prinos Bogu učiniti po njoj koja posreduje za nas kod svoga Sina. Svaki će dan izmoliti cijelu Krunicu, ili bar jednu desetku, i živo će njezinu majčinskom Srcu preporučivati potrebe Crkve.
21.Revno će promicati štovanje, osobito liturgijsko, BI. Dj. Marije, svjesni da neposredni dodir vjernika s Kristom utjecajem njegove Majke ne samo da nije spriječen, nego je čak pospješen.
d – Osjećati s Crkvom
22.Da bi Crkva mogla ispuniti svoje poslanje, to jest da sve ljude sjedini s Kristom i među sobom, i upotpuniti izgradnju Tijela Kristova Euharistijskom Žrtvom, potrebno je da svi članovi AM razvijaju u sebi i u drugima želju za osjećanje sa sveopćom Crkvom i da sudjeluju u njezinim brigama.
23.U tu svrhu članovi AM svakodnevno će prinositi molitve i žrtve na nakane što ih Vrhovni Svećenik svaki mjesec predlaže preko AM, ili u hitnim slučajevima preporučuje u molitve vjernika.
U svoj će prinos rado uključiti i nakane što ih preporučuju biskupi za svoje pokrajine.
e – Stalna obveza molitve
24.Osim toga, članovi AM moraju biti svjesni da ljudski rod danas proživljava novo razdoblje svoje povijesti, te da je iskušavan dubokim i naglim promjenama i teškim poremećajima. Iz toga pak, više no ikad, proizlazi obveza stalne i žarke molitve da bi se svijet, kojeg je Krist – slo-mivši moć Zloga – oslobodio svojim raspećem i uskrsnućem, preoblikovao prema Božjoj namisli i postigao svoje ispunjenje.
25.Pokoravajući se stoga Gospodinovoj zapovijedi da molimo svagda i da nikad ne prestanemo moliti (Lk 18, 1), članovima AM je na srcu sve ono što hrani molitvenu praksu. Po primjeru Crkve koja se ne prestaje hraniti Kruhom života – bilo sa stola Riječi Božje, bilo sa stola Tijela Kristova – veoma cijene stalno čitanje i razmatranje Sv.Pisma; gaje klasičnu misaonu molitvu i razne druge oblike molitve po svom slobodnom izboru; sami provode dane sabranja i obavljaju duhovne vježbe koje su izvrsna škola molitve i sjedinjenja s Bogom u poslu, pa i druge potiču da tako čine.
III. APOSTOLAT MOLITVE,
IZGRADNJA ZA APOSTOLSKO DJELOVANJE
27. Apostolat molitve pruža pastirima duša i vjernicimasredstva kojima mogu ne samo sebe izgraditi za apostolsko djelovanje, nego pomoći i drugim vjernicima, bez obzira na njihov položaj, da se osposobe za kršćanski život iza apostolat. U tom smislu trebamo osmotriti dvije stvari:
a – osposobljavanje promicatelja i
b – razne oblike apostolata.
c – Osposobljavanje promicatelja
28. Za promicanje AM i apostolskog duha, neka se u duhovnom životu brižno osposobi što više članova koji će sezvati promicatelji. U tu svrhu AM organizira razne tečajeve: za biblijsku, duhovnu, apostolsku, liturgijsku, ekumensku i svaku drugu izgradnju, a sve u skladu s Dekretom II. vatikanskog sabora »O laičkom apostolatu«, pogl. 6. (»De apostolatu laicorum«)
29. Odgojeni u intimnoj duhovnosti Srca Isusova, promicatelji AM neka nastoje ući dublje u otajstvo Krista i nekanauče molitvu sjedinjavati s radom. Tako će se osposobitida djeluju apostolski ne samo svjedočanstvom života,nego i riječju, te će one koji ne vjeruju privoditi Kristu, aone koji vjeruju revnijem životu.
b – Razni oblici apostolata
30.Svi članovi AM, a osobito promicatelji, širit će među onima s kojima žive duh i program AM, i na svaki će način – pa i sredstvima suvremenog društvenog priopćivanja – nastojati da se među vjernike stalno i sve više unosi praksa molitve i kršćanskog života.
31.Svećenici i laički apostoli razabrat će da u tom programu duhovnog života imaju na raspolaganju jednostavno a uspješno sredstvo kojim će pomoći sami sebi i drugima da žive kršćanskim i apostolskim životom.
IV. USTROJ APOSTOLATA MOLITVE
32.Apostolat molitve ima vlastiti ustroj koji se svakako može prilagoditi različitim uvjetima.
33.Generalni ravnatelj AM je Vrhovni poglavar Družbe Isusove, a on može svoju službu povjeriti i drugoj osobi prema vlastitom izboru, a ta će se osoba zvati povjerenik. Povjerenika će u vršenju njegove službe u raznim krajevima pomagati nacionalni ili pokrajinski tajnici, već prema tome proteže li se njihova služba na cijelu jednu naciju ili samo na određeno područje ili pak samo na neko naročito djelo AM.
34.Nacionalne ili pokrajinske tajnike postavlja Generalni ravnatelj, u skladu s propisima što ih je za takvo imenovanje zakonito donijela crkvena vlast u pojedinim narodima.
35.U svakoj biskupiji postavit će se jedan biskupijski ravnatelj AM, ili više njih ako to iziskuju osobiti razlozi. To moraju biti svećenici koje imenuje mjesni biskup, pošto je prethodno o tome obavijestio nacionalnog tajnika.
36.Biskupijski ravnatelj ustanovljuje mjesna središta i imenuje za njih mjesne ravnatelje. Ti mjesni ravnatelji mogu biti župnici ili drugi svećenici i redovnici ili redovnice te laici obaju spolova.
37.Prema uvjetima vremena i mjesta biskupijski, odnosno mjesni ravnatelj, te nacionalni odnosno pokrajinski tajnik, potpomognut je laičkim savjetom u skladu s važećim kanonskim normama.
38.Pripadnost AM ostvaruje se upisom ili nekim drugim vanjskim znakom kojim se mjesnom ravnatelju ili njegovu povjereniku iskazuje vlastita želja za pripadnošću AM.
39.Taj način pristupanja novih članova AM neka bude utvrđen u dogovoru s nacionalnim tajnikom.
40.Ravnatelji neka se pobrinu da se među promicateljima svakako obdržava onaj ustrojstveni oblik koji se traži za sređen razvoj apostolata.
41.Da bi jedinstvo djelovanja imalo veći apostolski uspjeh, izdavanje časopisa, priručnika i propagandnih letaka pridržano je nacionalnom tajništvu. Časopisi, kakav god naslov imali, sadržajem neka uvijek odgovaraju AM, i neka barem na nutarnjoj strani bude označeno da pripadaju AM.
V. RAZNE SEKCIJE APOSTOLATA MOLITVE
42.Da bi se AM prilagodilo uvjetima Crkve i ljudi, postoje posebne sekcije: za mladež, za odrasle, za bolesnike, za jedinstvo kršćana itd. Sve su te sekcije označene vlastitim imenom i ustrojene vlastitim pravilima.
43.Nove sekcije koje ne prelaze granice nacije može ustanoviti nacionalni tajnik uz pristanak mjesnog biskupa. Druge sekcije, koje bi prelazile nacionalne granice, mora odobriti Generalno tajništvo.
VI. STALNOST I POTVRĐIVANJE STATUTA APOSTOLATA MOLITVE
44.Budući daje Statute potvrdila Sveta Stolica, ne može ih mijenjati nijedna druga vlast. Prilagodbe koje se u određenim uvjetima mogu činiti korisnima, mogu se učiniti samo s odobrenjem Generalnog tajnika.
