UVOD
Papa Franjo, imenovavši p. Frederika Fornos, S.J., međunarodnim direktorom svoje svjetske molitvene mreže, u svom pismu od 7. lipnja 2016. zamolio je biskupe „za ažuriranje ovih Statuta s obzirom na proces ponovnog oblikovanja koji je u tijeku“.
U lipnju 2017. vrhovni poglavar Družbe Isusove, p. Arturo Sosa, S.J., u društvu međunarodnog direktora p. Frederika Fornos, S.J., predao je Svetom Ocu prvi nacrt Statuta Apostolata molitve kao Papine svjetske molitvene mreže koji je uključivao EPM – Euharistijski pokret mladih.
Nakon nekoliko mjeseci dijaloga i rada s Državnim tajništvom, Prokurator Družbe Isusove, p. Benoix Malvaux, S.J., uz pomoć međunarodnog upravitelja – gore spomenutog – i međunarodnog asistenta mreže, p. Luisa Ramirez, S.J., predali su novu verziju 14. ožujka 2018.
Mons. Angelo Becciu, zamjenik za opće poslove Državnog tajništva, u svom pismu Br. 400.627 od 10. travnja 2018. izjavljuje: „Sveti Otac je 27. ožujka 2018. ustanovio Papinu svjetsku molitvenu mrežu (Apostolat molitve) kao Papino djelo s legalnom upravom u vatikanskoj državi i odobrio je nove Statute.“
Slijedi pismo i Statuti.
Pismo je i španjolski i engleski tekst prenio u cijelosti na originalnom talijanskom i bez prevođenja.
U v o d
„Mons. Angelo Becciu, zamjenik za opće poslove Državnog tajništva, u svom pismu Br. 400.627 od 10. travnja 2018. izjavljuje: „Sveti Otac je 27. ožujka 2018. ustanovio Papinu svjetsku molitvenu mrežu (Apostolat molitve) kao Papino djelo s legalnom upravom u vatikanskoj državi i odobrio je nove Statute.“
Pred nama su, u hrvatskom prijevodu, novi Statuti „Papine svjetske molitvene mreže“ koja je prije nazivana „Apostolat molitve“. Ovo je jedna molitvena udruga, na razini cijele Crkve, koji ima za cilj promicati molitvenu zauzetost što većeg broja kršćana koji bi na taj način aktivnije sudjelovali u misijskom poslanju Crkve. Ova Papina svjetska molitvena mreža ima i svoj odjeljak za mlade pod nazivom: „Euharistijski pokret mladih“.
Molitva je istinska snaga u misijskom djelovanju Crkve. Sveta Terezija od Djeteta Isusa je proglašena zaštitnicom misija iako u misijama nije provela niti jedan dan. Ali je zato zauzetom i ustrajnom molitvom sudjelovala u misijskom poslanju Crkve i na taj način doprinosila širenju Radosne vijesti.
Pristup ovoj papinskoj molitvenoj mreži imaju svi vjernici. To je mreža u koju se dobrovoljno hvataju svi oni koji svojom molitvom žele podržati molitvene nakane Svetoga Oca za potrebe Crkve i cijelog čovječanstva.
Papa Franju je u svojim mnogobrojnim obraćanjima vjernicima tražio od njih da mole za njega i njegove nakane. On dobro zna kakva je snaga molitve.
Jasno je da snaga molitve zavisi od autentičnosti kršćanskog života svakog molitelja, odnosno od svetosti svake osobe. Stoga i ova udruga Papine svjetske molitvene mreže ima također za cilj jače posvećenje svakog svoga člana. Crkva ne raste samo po broju nego i u Duhu, te svaki naš korak na planu svetosti doprinosi svetosti cijele Crkve i pojačava snagu njezina djelovanja.
U ovim Statutima su prikazani duhovni sadržaji ove udruge Papine svjetske molitvene mreže, kao i oblici djelovanja i zauzetosti onih koji joj pristupe. Neka u našoj domovini bude što više onih koji će se dragovoljno „uloviti“ u ovu Mrežu da bi snagom svoje zauzete molitve „lovili“ za Krista mnoge koji su se od njega udaljili i pomagali Svetom Ocu u zauzetosti za dobro Crkve i čovječanstva u ovom vremenu koje je bremenito mnogim tjeskobama.
+ Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup i predsjednik Komisije HBK za liturgiju
STATUTI
PAPINE SVJETSKE MOLITVENE MREŽE
PREDGOVOR
Član 1
I nakon više od pedeset godina Drugi vatikanski saborne prestaje biti nadahnuće svim vjernicima, potičući ih da otkrivaju znakove vremena u povijesti[1], po kojima Bog i dalje ljudima pruža puninu života.
Pod vodstvom Duha Svetoga na putu prema Očevu kraljevstvu kao Crkva primili smo Evanđelje spasenja koje nam je predano po Isusu Kristu da bude naviješteno čitavoj kršćanskoj zajednici, svim muževima i ženama dobre volje. U tom poslanju, što ga je Crkva primila od Gospodina, Drugi vatikanski sabor istaknuo je važnost i vrednotu laičkog apostolata koji proistječe iz njezina kršćanskog stanja po milosti krštenja.[2]
Iz ovoga vidika, Apostolat molitve koji je sada preimenovan i strukturiran kao Papina svjetska molitvena mreža, nastavlja učiniti svojim radosti i nade, žalosti i tjeskobe Božjeg naroda i čitavog čovječanstva tako da sudjeluje u njihovim izazovima, naročito prema najsiromašnijima i onima zaboravljenima.[3]
Postavši molitvena mreža uzduž i poprijeko po svijetu, Apostolat molitve izražava obnovljeni smisao duhovnog zajedništva između osoba i grupa koji svojoj molitvi daju apostolsko i misionarsko značenje, u zajedništvu s Vrhovnim svećenikom. Gospodinov poziv svojim učenicima da „izvezu na pučinu“ i „bace mreže“[4]iznova je duboko aktualan u globalnom kontekstu novog milenija.
S jedne strane, naš doprinos se očituje tako da razglasimo molitvene nakane Svetog Oca, pozorni na velike izazove čovječanstva a koje Sveti Otac povjerava čitavoj Crkvi. S druge strane, također se ostvaruje po primanju, širenju i promoviranju predloženih molitvenih nakana koje mjesne Crkve predlažu svojim vjernicima.
Molitva za potrebe čovječanstva i Crkve, koju Sveti Otac predlaže za mjesne Crkve, vjernike otvara bliskosti s Kristom, potiče ih na službu i na djela milosrđa. Zajedništvo s Kristom otvara vrata suradnji i Karitasu, bilo u osobnoj zauzetosti bilo u angažiranju grupe u mnogim karitativnim organizacijama ili društvenim ustanovama, u zajedništvu s ostalim vjernicima ili s muževima i ženama dobre volje.
Na ovaj način Apostolat molitve koji proistječe iz molitve na nakane Svetog Oca formiraju Svjetsku molitvenu mrežu Svetog Oca, sadržava i promovira povezanost vjere i svagdašnjeg života.
Stoga, oslanjajući se na iskustvo od sto sedamdeset godina Apostolata molitve[5]i na duh Drugog vatikanskog sabora, koje je zakonski preneseno u Zakonik Crkvenog Prava od 1983, u ovom novom mileniju postalo je nužno obnoviti Statute kako bi mogli sadržavati upute posljednjih papa, a napose želje pape Franje.
Promovirajući molitvene nakane, koje svaki mjesec Sveti Otac predstavlja Crkvi, želimo da ih svi kršćani – odrasli, djeca i mladi – upoznaju, mole za njih i o njima razmatraju. Na taj način mogu otkriti kreativne načine kako stvarnost molitvenih nakana uklopiti u svoju okolinu, u ponašanje, u čine i riječi. Iz tog razloga Papina svjetska molitvena mreža (Apostolat molitve), koji je namijenjen starijima od 25 godina, ima odjeljak za mlade nazvan Euharistijski pokret mladih.
Euharistijski pokret mladih je međunarodni pokret za kršćanski odgoj djece i mladih od 5. do 25. godine života.[6]On članovima omogućuje da sudjeluju u ovoj dinamici molitve i službe, članovi se uče kako živjeti poput Isusa. Njegovo poslanje, organizacija i pedagoški procesi vjerno su protumačeni u njegovim službenim dokumentima koji su nadahnuti sudjelovanjem u istoj duhovnosti i smjeru kao i Papina svjetska molitvena mreža.
I. PAPINA SVJETSKA MOLITVENA MREŽA
Član 2
Papina svjetska molitvena mreža (koja uključuje Euharistijski pokret mladih) je crkvena služba Svete Stolice koju Vrhovni svećenik povjerava Družbi Isusovoj.[7]Ona predstavlja mrežu zajednica (asocijacija) čije je legalno sjedište u gradu Vatikanu.
Papina svjetska molitvena mreža je na službu ljudima i grupama, koji uzduž i poprijeko po svijetu i u vrlo različitim zemljama i biskupijama, prihvaćaju molitvu kao oblik apostolata i, posebice, primaju mjesečne molitvene nakane koje Svet Otac predlaže Crkvi kao temu osobne ili grupne molitve. Na taj način oni surađuju u poslanju Crkve stavljajući se na službu izazovima čovječanstva.[8]
Papina svjetska molitvena mreža otvorena je svim katolicima koji žele probuditi, obnoviti i živjeti misijskim duhom koji proistječe iz njihova krštenja. Mreža ima svoju vlastitu strukturu koja se može prilagoditi nacionalnim, regionalnim ili biskupijskim prilikama u kojima se obavljaju ove aktivnosti.
Njezin je temelj pobožnost Srcu Isusovu a protumačena je u dokumentu „Ponovno stvaranje“[9]koji Isusovu učeniku pokazuje put kako uspješno može uskladiti svoje osjećaje i djela s Kristovim srcem.
II. DUHOVNI PUT ZA SLUŽBU U CRKVI
Član 3
Papina svjetska molitvena mreža predlaže duhovni put katolicima koji integrira dvije dimenzije:
- suosjećanje za svijet i ljudska bića
Molitvene nakane koje Sveti Otac svaki mjesec predlaže Crkvi, katolicima označuju duhovni put kako ući u zajedništvo i suosjećanje sa izazovima čovječanstva i poslanja Crkve.
Sveti Otac Papinoj svjetskoj molitvenoj mreži povjerava zadaću da publicira, promovira i potiče molitve na te nakane. Papina svjetska molitvena mreža je odgovorna da ih proširi po svijetu i preuzima odgovornost da članovi Papine svjetske molitvene mreže mogu po njima, i s njima, svaki mjesec biti vođeni u svojoj molitvi i svojem djelovanju. Primiti i moliti na te nakane otvara pogled i srce potrebama svijeta, čini svojima radosti i nade, patnje i nevolje čovječanstva i Crkve. Osim toga, nadahnjuje duhovna i tjelesna djela milosrđa. Na taj se način otvara duhovni put koji omogućuje da se izađe iz „globalizacije i nezainteresiranosti“ i otvaraju se vrata prema suosjećanju sa svijetom.
b. Zajedništvo s poslanjem Sina
Po sudjelovanju u Papinoj svjetskoj molitvenoj mreži u članovima se budi misijsko poslanje koje proizlazi iz krštenja a koje im omogućuje da u svagdašnjem životu sudjeluju u poslanju što ga je Otac povjerio svome Sinu. Na taj način čovjek je nutarnje spreman odgovoriti na Božji poziv, po Duhu Svetom, koji poziva i vodi svako ljudsko srce i savjest da čini dobro. Ovaj put, zvan „Put srca“, preobražava kršćanski život u onima koji su uključeni u Papinu svjetsku molitvenu mrežu i spremni su biti na službu u poslanju Crkve.
Ovaj duhovni put, koji integrira ove dvije dimenzije koje su neodvojive od kršćanskog života, škola je srca jer u povijesnim stvarnostima svakog Isusova učenika aktualizira iste osjećaje Kristova Srca. U devet koraka, pedagoški strukturiranih, označuje duhovni proces koji sudionicima pomažu da se identificiraju s Isusovim mislima, željama i projektima; na ovaj način kršćanin se nalazi na putu da primi i služi Božjem kraljevstvu, ispunjen samilošću i stilom Sina Božjega.
Ovo tumači zašto od svojih početaka Apostolat molitve, sada organiziran kao Papina svjetska molitvena mreža, održava i promovira pobožnost prema Srcu Isusovu, naročito po nakanama koje preporučuje Sveti Otac. Svaki Isusov učenik, zahvaljujući svojoj spremnosti za molitvu i djelovanju Duha Svetoga, otvoren je za sudjelovanje u osjećajima Isusova Srca u svom srcu. Zbog toga je sveti Ivan Pavao II. Družbi Isusovoj povjerio poslanje da širi duhovnost Srca Isusova, naročito preko Apostolata molitve.[10]
III. NAČINI SUDJELOVANJA
Član 4
Apostolat molitve, danas ustanovljen kao Papina svjetska molitvena mreža, pruža dva načina sudjelovanja: jedan je način „otvoren,“ a drugi je „članstvo i angažiranost,“ imajući pred očima euharistiju kao model prikazanja i raspoloživosti živjeti kao Isus.
1. Otvoreni način sudjelovanja, otvoren svima koji su kršteni, sastoji se u tome da se kao dio svoje dnevne molitve Bogu uzmu nakane Svetog Oca. To se može učiniti kad se slavi euharistija. Oni koji na ovaj način sudjeluju, posebice su pozvani da se priključe Papinoj svjetskoj molitvenoj mreži na prvi petak svakog mjeseca, držeći na pameti nakana Svetog Oca. Taj će se dan smatrati „Mjesečni molitveni dan na Papine nakane“. Ovaj način sudjelovanja mogu spontano preuzeti pojedinci, grupe ili pokreti.
2. Način članstva i angažiranostizahtjeva veće zalaganje i mora uspostaviti odnos s odgovarajućim nacionalnim ili regionalnim središtem Papine svjetske molitvene mreže, koje se općenito naziva Nacionalni ured. Ovaj odnos može uključivati sudjelovanje u aktivnostima koje predlaže Nacionalni ured (inicijative za formaciju, nacionalni skupovi, dani molitve, itd.) i treba biti ažuriran pomoću društvenih mreža. Ovo članstvo i angažiranost mogu se vršiti na osobnoj razini kao i na razini skupine ili zajednice. Također može biti način osobne posvete.
2.1. Na osobnoj razini, način članstva i angažiranostikao dio svoga dnevnoga života uključuje tri trenutaka molitve Gospodinu Isusu: jedan ujutro s molitvom prikazanja, drugi u danu i treći na večer, svaki se od njih može ostvariti za vrijeme euharistijskog slavlja. Glavna svrha pomoću ove dnevne rutine molitve jest rasti u prisnosti s Gospodinom i naći vlastiti način kako sudjelovati u poslanju Crkve s obzirom na izazove koje molitvene nakane identificiraju a koje nam Sveti Otac povjerava. Ova molitva i apostolska spremnost uvijek je vezana uz Mariju, Kraljicu apostola.
2.2. Na razini grupe ili zajednice, način članstva i angažiranostimože se ostvarivati na jedan od triju mogućih način:
- Župe, kršćanske zajednice i razne grupemogu svoje zalaganje u Papinoj svjetskoj molitvenoj mreži izraziti tako da se ujedine kako bi se specifično molile na Papine nakane, i naročito, da posvete prvi petak u mjesecu u ovu svrhu. One će izvijestiti Nacionalni ured o svojem djelovanju kako bi istinski i svjesno bile integrirane u mrežu.
- Zajednice Papine svjetske molitvene mreže koje su s ovom svrhom ustanovljene u župama, školama i drugim sjedištima. Ove zajednice neće se samo moliti i usvajati nutarnju spremnost sudjelovati u poslanju Crkve, nego će poduzeti akcije kojima će tražiti način kako se staviti na službu izazovima čovječanstva i potrebama Crkve. Oni koji su dio ovih zajednica obvezuju se, osobno i skupno, kroz život putovati u skladu s duhovnošću Srca Isusova. Osim toga, one će podupirati naš odjeljak za mlade, Euharistijski pokret mladih tamo gdje postoji, ili se zalagati u ministeriju za mlade (u župama, školama, itd.).
- Grupe Apostolata molitve koje su odrasle na našoj duhovnoj tradiciji a trenutačno se nalaze u župama, također na jedan način sudjeluju u Papinoj svjetskoj molitvenoj mreži. Imaju biskupijsku strukturu i ravnaju se prema svojoj nutarnje odgojnom i proceduralnom strukturom. Mogu se služiti ovim smjernicama ako smatraju da im pomažu u njihovoj organizaciji, i pozvani su da postanu dio procesa „Ponovnog stvaranja“.[11]
2.3. Osobna posveta ili „savez“ s Isusom,je za one koji osjećaju da su pozvani živjeti u bliskom zajedništvu s Isusovim Srcem i žele formalizirati svoju osobnu pobožnost, zalaganje i službu u ovom smislu. Oni koji se posvećuju postaju „apostoli molitve“ i po tome se obvezuju da budu raspoloživi za službu zajednicama Papine svjetske molitvene mreže i Euharistijskom pokretu mladih, u poslanju mjesne Crkve. Posveta ili savez s Isusom ostvaruje se tako da se slijede smjernice Nacionalnog ureda a u koordinaciji sa Svjetskim uredom.
IV. UPRAVA
Član 5
Papinom svjetskom molitvenom mrežom (PSMM), koja uključuje Euharistijski pokret mladih (EPM), upravlja Opće vijeće,jedan međunarodni upravitelj i određeni broj Regionalnih ili Nacionalnih upravitelja[12]u skladu s odredbama kako je izneseno u članu 7, 8 i 9.
Član 6
Opće vijeće se sastoji od Međunarodnog upravitelja, po mogućnosti da to bude isusovac, kojega imenuje Sveti Otac a na prijedlog vrhovnog poglavara Družbe Isusove[13], na razdoblje od tri godine koje se može obnoviti, i od pet članova koje imenuje Vrhovni poglavar Družbe Isusove na rok od tri godine koji se može obnoviti.
Član 7
Opće vijeće sastat će se bar dva put godišnje. Vijeće saziva međunarodni upravitelj, ili, u iznimnim prilikama trojica članova vijeća.Dužnosti Općeg vijeća su:
- Jamčiti da je poslanje, vizija, duhovnost i crkveni karakter PSMM i EPM u skladu sa smjernicama Svetog Oca i Crkve.
- Primati informacije od Međunarodnog upravitelja o stanju PSMM i EPM, kao i o projektima koji su poduzeti, najmanje dva put godišnje.
- Potvrditi plan djelovanja koji ima za svrhu ciljeve PSMM i EPM.
- U određeno vrijeme raditi s Međunarodnim upraviteljem da sastave ternu (trojica) isusovaca za Međunarodnog upravitelja PSMM i EPM. Vrhovni poglavar Družbe Isusove izabrat će jednoga od njih i predložiti ga Svetom Ocu.
- Odobriti godišnji budžet i godišnji obračun.
Član 8
Međunarodni upravitelj je odgovoran za opće vođenje PSMM i EPM. Dužnosti međunarodnog upravitelja su:
- Voditi opće poslove PSMM i EPM.
- Imenovati Regionalne ili Nacionalne upravitelje, nakon što se posavjetovao s Višim poglavarom Družbe Isusove i nakon što je dobio odobrenje relevantne biskupske konferencije.
- Obavijestiti Svetog Oca o stanju PSMM i EPM, primiti njegove smjernice, po mogućnosti u godišnjoj audijenciji.
- Često komunicirati s Vrhovnim poglavarom Družbe Isusove kako bi ga obavijestio o stanju PSMM i EPM i od njega primio smjernice.
- Održavati, koliko je moguće često, kontinentalne susrete s Nacionalnim ili Regionalnim upraviteljima i Nacionalnim koordinatorima.
Član 9
U svakoj zemlji, ili skupini zemalja koja će se zvati „Regija“, organizacija PSMM i EPM bit će povjerena Nacionalnom ili Regionalnom upravitelju, kojega će imenovati Međunarodni upravitelj na vrijeme od tri godine a koje se može obnoviti, nakon što je obavio potrebna savjetovanja i s odobrenjem relevantne biskupske konferencije. Koliko je moguće Nacionalni ili Regionalni upravitelj treba biti isusovac kojemu će ovo poslanje biti glavna odgovornost.
Nacionalni ili Regionalni upravitelj imat će jurisdikciju nad PSMM i EPM. U nekim zemljama, zbog povijesnih ili crkvenih razloga, Nacionalni upravitelj EPM može biti različit od PSMM. U ovom slučaju bit će u izravnom kontaktu s Međunarodnim upraviteljem.
Nacionalni ili Regionalni upravitelj je odgovoran da formira tim u skladu sa smjernicama iznesenim u dokumentu „Upute nacionalnim timovima“.[14]Radna će grupa biti sastavljena od aktivnih ljudi u Crkvi, naročito laika, ali također i od svećenika, redovnika, redovnica koje će imenovati sam Nacionalni upravitelj.
Ako nije moguće imenovati Nacionalnog upravitelja, Međunarodni upravitelj može imenovati Nacionalnog koordinatora koji će biti referentna točka za biskupsku konferenciju. Taj će uvijek biti odgovaran Regionalnom upravitelju.
Član 10
U svakoj biskupiji, ako se čini zgodno[15], mjesni ordinarij može imenovati dijecezanskog upravitelja nakon savjetovanja s Nacionalnim ili Regionalnim upraviteljem. To može biti svećenik, redovnik ili laik.[16]
Član 11
Dijecezanski upravitelj sastat će se s Nacionalnim ili Regionalnim upraviteljem ili s Nacionalnim koordinatorom bar jednom na godinu. Svrha ovih sastanaka je njegovati međusobnu podršku i koordinirati zajedničke planove i pastoralne aktivnosti.
Član 12
Da bi se njegovali zajednički oblici sudjelovanja, mjesne skupine ili zajednice mogu se spontano sastajati, sa svojim odgovarajućim koordinatorima. Da te skupine pripadaju PSMM i EPM mora priznati Nacionalni upravitelj, Nacionalni koordinator i dijecezanski upravitelj kao nosioce duhovnog puta koji karakterizira tu crkvenu službu zajednice s nakanama Svetog Oca.
V. ADMINISTRACIJA DOBARA
Član 13
PSMM i EPM imaju pravnusposobnost stjecati, zadržavati, upravljati vremenitim dobrima i prodavati vremenita dobra prema juridičkim normama koje vrijede u pojedinoj zemlji. Međunarodni upravitelj, Nacionalni ili Regionalni upravitelji i dijecezanski upravitelji su odgovorni za upravljanje (menadžment) materijalnih dobara, s obzirom na međunarodnoj, nacionalnoj ili biskupijskoj razini. Međunarodni upravitelj podnosi godišnji izvještaj Općem vijeću.Nacionalni ili Regionalni upravitelji godišnje podnose izvještaj o svojem upravljanju Međunarodnom upravitelju a dijecezanski upravitelji Nacionalnom ili Regionalnom upravitelju.
Član 14
Što se tiče prodaje dobara, zaduživanja i akcija administracije, PSMM i EPM ravnaju se prema normama Družbe Isusove[17]: ako prelazi granicu koju je Provincijal dao mjesnom poglavaru prema ovim normama, dijecezanski upravitelj treba dobiti dopuštenje od Nacionalnog ili Regionalnog upravitelja za prodaju dobara, zaduženja ili obavljanje isplate računa za PSMM i EPM; ako se prelazi granicu koju je je Vrhovni poglavar postavio Provincijalu prema družbinim normama, Nacionalni ili Regionalni upravitelj mora dobiti dopuštenje od Međunarodnog upravitelja da prodaje dobra, da se zadužuje ili isplaćuje račune za PSMM i EPM.
Član 15
U slučaju da se dijecezanska ili nacionalna sekcija PSMM ili EPM ugasi, vlasništvo nad dobrima te sekcije prelazi u višu razinu (nacionalnu ili međunarodnu razinu PSMM-e i EPM-ih). U slučaju da se EPM ugasi, njegova dobra pripadaju PSMM. U slučaju da se PSMM ugasi, njezina dobra pripadaju Svetoj Stolici.
VI. ODOBRENJE I IZMJENE STATUTA
Član 16
Ovi Statuti ili bilo kakva izmjena u njima, stupaju na snagu nakon što ih na prijedlog Vrhovnog poglavara Družbe Isusove odobri Sveti Otac.
Član 17
Međunarodni upravitelj, saslušavši Opće vijeće, Vrhovnom poglavaru Družbe Isusove predložit će bilo koje potrebne izmjene Statuta kako bih ih Vrhovni poglavar predložio Svetom Ocu da ih odobri.
Član 18
Nacionalne ili regionalne asocijacije imat će svoja vlastita pravila i odredbe. Njih će izraditi Nacionalni ili Regionalni upravitelji u skladu s prilikama u raznim zemljama i kulturama i omogućiti djelovanje PSMM i EPM. Ta pravila i odredbe bit će predstavljena Međunarodnom upravitelju na odobrenje.
Ove nove Statute preporučujemo našim zaštitnicima: svetom Franji Ksaverskom i svetoj Tereziji iz Lisieuxa.
Vatikan, 27. ožujka 2018.
PREDGOVOR
I. PAPINA SVJETSKA MOLITVENA MREŽA
II. DUHOVNI PUT ZA SLUŽBU U CRKVI
III. NAČINI SUDJELOVANJA
IV. UPRAVA
V. ADMINISTRACIJA DOBARA
VI. ODOBRENJE I IZMJENE STATUTA
/Preveo: P. I. Cindori/
[1]Vidi. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (GS) br. 4.
[2]Važnost apostolata laika potvrdio je Zakonik Crkvenog Prava iz 1983, Vidi: Kanon 225 § 1: „Laici, budući da ih, kao i sve vjernike, Bog po krštenju i potvrdi određuje za apostolat, imaju opću obvezu i pravo, bilo pojedinačno bilo povezani u društva, raditi na tome da svi ljudi na svem svijetu upoznaju i prihvate božansku poruku spasenja.“
[3]Vidi: GS 1: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srce.“
[4]Vidi: Lk 5,4; Iv 21,6
[5]Apostolat molitve prvi put je bio odobren na sveopćem nivou dekretom od 27. lipnja 1866. od Kongregacije za biskupe i redovnike. Potom, 28. svibnja 1879. papa Leo XIII u istom dekretu odobrio je njegove statute. Nove Statute odobrio je papa Leo XIII 11. lipnja 1896; 28. listopada 1951. papa Pio XII; papa Pavao VI 27. ožujka 1968.
[6]Na početku se zvao Križarski euharistijski pokret a na zahtjev pape sv. Ivana Pavla II. nazvan je sadašnjim imenom.
[7]Vidi: Dopunske odredbe Družbe Isusove, 309 § 2: „Od tih društava, Družba posebnom brigom njeguje, zauzima se i potiče pojedine provincije da čine isto… Apostolat molitve, Euharistijski pokret mladih, koje preporučuje Sveta Stolica.“
[8]Postoji više službenih dokumenata, među njima A Pathway with Jesus in Apostolic Readiness, Un camino con Jesús en disponibilidad apostolica,što ga je odobrio papa Franjo (Rim, 3. prosinca 2014.) i predstavlja put za „Ponovno stvaranje“ Apostolata molitve za današnje vrijeme.
[9]„Un camino con Jesús en disponibilidad apostolica“ (Rim, 3. prosinca 2014).
[10]Pismo Njegove svetosti Ivana Pavla II. vrhovnom poglavaru Družbe Isusove 5. listopada 1986.
[11]Usp. Uno camino con Jesús…“
[12]Ova promjena u terminologiji s obzirom na prijašnju (koja je upotrebljavala Nacionalni ili regionalni „Tajnik“) bolje odgovara našem nastojanju da bude više u skladu s nacionalnom strukturom PSMM. Posebice, Nacionalni upravitelj
moći će lakše koordinirati između raznih PSMM u raznim biskupijama u zemlji. Ipak, biskupijska osobina poslanja je sačuvana jer biskupska konferencija treba potvrditi Nacionalnog upravitelja – v. član 9 – kojemu povjerava poslanje.
[13]Pismo Pape Franje svojoj braći biskupima, 7. srpnja 2016.
[14]U drugom dijelu naslovljenom „Nacionalni tim AP/EPM“, Rim, prosinac 2004.
[15]Ovaj novi pristup razlikuje se od Statuta iz 1968. godine u kojem je imenovanje dijecezanskog upravitelja bilo nužno u svakoj biskupiji u kojoj je Apostolat molitve bio aktivan. U stvari, danas nije moguće uvijek naći osobu koja bi bila sposobna da bude dijecezanski upravitelj. Stoga je stvarnije reći da imenovanje dijecezanskog upravitelja ovisi o „ako se čini zgodno“.
[16]I ova je točka promjena od Statuta iz 1968. god. u kojima je dijecezanski upravitelj morao biti svećenik. To je zbog činjenice da nije uvijek moguće naći odgovarajućeg svećenika u svakoj biskupiji da bude dijecezanski upravitelj. Osim toga, važno da i laici mogu sudjelovati u upravi PSMM.
[17]Vidi ZKP kanon 638 § 1: „Vlastitu pravu pripada da u okviru općeg prava odredi čine koji prelaze granicu i način redovitog upravljanja i utvrdi ono što je potrebno za valjano obavljanje čina izvanrednog upravljanja.“ Vlastito pravo u Družbi Isusovoj, vidi naročito u Uputa o upravljanju materijalnim dobrima br. /44/, /45/, /375/, /436/.
